Sastav i mehanizmi djelovanja regulatora rasta biljaka

Regulatori rasta biljaka proizvod su integriranog razvoja različitih znanstvenih i tehničkih područja, uključujući organsku sintezu, analizu tragova, fiziologiju biljaka, biokemiju te suvremenu poljoprivredu, šumarstvo i hortikulturu. Tijekom 1920-ih i 1930-ih istraživači su otkrili prisutnost prirodnih biljnih hormona u tragovima-kao što su etilen, indol-3-octena kiselina (IAA) i giberelini-u biljkama, uočivši njihovu ulogu u regulaciji rasta i razvoja. Istraživanje sintetskih analoga započelo je 1940-ih, što je dovelo do sukcesivnog razvoja i postupnog usvajanja spojeva kao što su 2,4-D, DA-6 (aminski svježi ester), forklorfenuron, natrijev nitrofenolat, -naftalenoctena kiselina (NAA) i maleinski hidrazid, što ih je na kraju uspostavilo kao zasebnu kategoriju agrokemikalija. Iako je broj sintetskih regulatora rasta biljaka značajno porastao u posljednja tri desetljeća, njihov razvoj i opseg primjene zaostaju za insekticidima, fungicidima i herbicidima zbog složenosti tehnika primjene. Unatoč tome, potaknuti potrebama poljoprivredne modernizacije, regulatori rasta biljaka imaju ogroman potencijal za razvoj, s ubrzanim trendom uočenim od 1980-ih. Kina je započela s proizvodnjom i primjenom regulatora rasta biljaka 1950-ih.

 

Za ciljnu biljku, regulator rasta biljke je egzogena, ne{0}}nutritivna kemijska tvar. Tipično sposoban premjestiti se unutar biljke na mjesto djelovanja, može pospješiti ili inhibirati specifične fiziološke procese čak i pri vrlo niskim koncentracijama, usmjeravajući tako razvoj prema ljudskim potrebama. Svaka vrsta regulatora rasta biljaka služi određenoj svrsi, a zahtjevi za primjenu su rigorozni; specifični učinci na ciljanu biljku postižu se samo pod posebnim uvjetima primjene (uključujući čimbenike okoliša). Promjena koncentracije često može dati suprotne rezultate-na primjer, tvar može pospješiti rast pri niskim koncentracijama, a inhibirati ga pri visokim koncentracijama. Regulatori rasta biljaka imaju širok raspon primjena, koji variraju ovisno o specifičnom spoju i ciljanoj biljci. Primjeri uključuju: kontrolu klijanja i mirovanja; promicanje ukorjenjivanja; poticanje produljenja i diobe stanica; reguliranje bočnih pupova ili bokorenja; upravljanje arhitekturom postrojenja (npr. promicanje kompaktne, čvrste navike za sprječavanje polijeganja); reguliranje cvjetanja ili spolnog izražavanja i induciranje ploda bez sjemenki; prorjeđivanje cvjetova i plodova ili suzbijanje opadanja plodova; utjecaj na oblik ploda ili vrijeme sazrijevanja; povećanje otpornosti na stres (protiv bolesti, suše, slanosti ili mraza); poboljšanje unosa hranjivih tvari; povećanje sadržaja šećera ili promjena kiselosti; pojačavanje arome i boje; poticanje izlučivanja lateksa ili smole; i olakšavanje defolijacije ili sušenja (kako bi se pomoglo mehaničkoj berbi) i očuvanje. Određeni regulatori rasta biljaka djeluju kao herbicidi kada se primjenjuju u visokim koncentracijama, dok neki herbicidi pokazuju-učinke regulacije rasta u niskim koncentracijama.

Mogli biste i voljeti

Pošaljite upit