Tehnike folijarnog prskanja za gnojiva povrća
Primjena folijarnog gnojiva povrću je učinkovita, brzo-djeluje i povećava i prinos i prihod. Međutim, postizanje dobrih rezultata zahtijeva svladavanje pravilne tehnike primjene i vremena, kao i odabir prave vrste gnojiva za određeno povrće.
Za lisnato povrće kao što je kineski kupus, celer i špinat, urea i amonijev sulfat su poželjna gnojiva. Koncentraciju treba održavati ispod 2% za ureu i ispod 1,5% za amonijev sulfat. Prijave se općenito trebaju vršiti u intervalima od 10 dana; dodavanje jestivog octa (razrijeđenog 500 puta) u smjesu može značajno povećati učinkovitost.
Za plodovito povrće kao što su rajčice, paprike, patlidžani i razne dinje i tikve, potrebe za dušikom, fosforom i kalijem su relativno uravnotežene; stoga treba koristiti složeno gnojivo koje sadrži sva tri elementa. Može se pripremiti i primijeniti mješavina od 1–2 % uree i 0,3–0,4 % kalijevog dihidrogenfosfata. Općenito, dovoljna je jedna primjena tijekom rane faze rasta i druga tijekom kasne faze rasta.
Za korjenasto i lukovičasto povrće kao što su češnjak, luk i rotkvice, koje imaju velike potrebe za fosforom i kalijem, preporučuje se mješavina 0,3% kalijevog dihidrogenfosfata i 10% ekstrakta drvenog pepela za folijarnu primjenu, ponavljajući 3-4 puta tijekom vegetacijske sezone.
Folijarno gnojidbu treba provoditi u sunčanim popodnevnim satima kada sunčeva svjetlost nije intenzivna ili u oblačnim danima. Otprilike 40 kilograma razrijeđene otopine gnojiva treba primijeniti po mu (približno . 0.067 hektara) po sesiji, osiguravajući da su površine lišća temeljito navlažene. Dopuna odgovarajućim količinama mikronutrijenata na temelju specifičnih potreba povrća može dodatno povećati prinose i vrijednost, ali treba paziti da se izbjegnu prekomjerne koncentracije. Najvažnije je da se tijekom primjene ne smiju miješati kisela i alkalna gnojiva.






